Prolegomena za buduću maturu iz Hrvatskoga jezika

Ovogodišnji rezultati ljetnoga roka državne mature na ispitu iz Hrvatskoga jezika izazvali su erupciju tumačenja, obrazloženja, kritika stručne javnosti zašto su maturanti školske godine 2023/2024. polučili loše rezultate, u usporedbi s prethodnim generacijama, poražavajuće. Prema izvješću ravnatelja, čelne osobe odgovorne za provedbu mature u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja od 17. srpnja 2024, ukupno je bilo 29 188 pristupnika ispitu iz Hrvatskoga jezika, a u žalbenom roku nakon prispjelih prigovora, od 2122 prigovora prihvaćene su 1923 žalbe pristupnika (najviše ih je prispjelo na esej). Glede eseja koji je uvjet prolasku na maturi, 1163 pristupnika predalo je prazan papir umjesto napisanoga eseja, 1523 pristupnika nije imalo dovoljan broj riječi na eseju (propisano je 440 riječi)! Prema konačnim rezultatima ljetnoga roka mature nakon žalbi, 2619 pristupnika na maturi nije položilo esej, drugi dio ispita iz Hrvatskoga jezika, što podrazumijeva da nisu prošli ispit iz Hrvatskoga jezika.

Izvor Pixabay

Kako izgleda državna matura?

Ispit iz Hrvatskoga jezika pripada zahtjevnim ispitima na maturi i piše se raspoređen na dva dana u dva dijela. Prvi dio ispita strukturiran je u tri cjeline: provjera čitanja i razumijevanja književnih i neknjiževnih tekstova; zadaci provjere teorije i povijesti književnost te zadaci poznavanja hrvatskoga jezika, ukupno 58 zadataka višestrukog izbora. Prvi dio ispita čini i pisanje sažetka; prilaže se neknjiževni tekst općedruštvene teme koji ispitanik reducira na ključne riječi kao važne informacije, sažima u rečenicama unutar 200‒250 riječi. Drugu cjelinu ispita iz Hrvatskoga jezika čini esejski zadatak objedinjen s polaznom tvrdnjom koju pristupnik obrazlaže u esejskom obliku referirajući se na priložene ulomke određenoga književnog djela. Sva ispitna područja Hrvatskoga jezika kao i esejska djela su lektire koju je pristupnik pročitao u četiri godine. Dakle, polazna djela za esej poznata su, nastavnici hrvatskoga jezika pripremali su učenike i oni bi trebali biti dobro „istrenirani“ i informirani preko Ispitnoga kataloga iz Hrvatskog jezika. Prema zadanim smjernicama treba odgovoriti na polaznu tvrdnju i napisati 440 riječi (dopuštena je granica odstupanja 10 posto). Pred pristupnicima je bio ulomak iz romana Zločin i kazna, ruskoga klasika Dostojevskog, s tezom koju je trebalo obrazložiti prema priloženim smjernicama – zašto su Dunja i Sonja požrtvovni likovi? Upravo je ovaj dio ispita Hrvatskoga jezika zadao probleme pristupnicima.

Rezultati ispita iz Hrvatskog jezika na državnoj maturi u šk. god. 2023/2024.
– prvi rok / Izvor Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja

Možemo govoriti o različitim pristupima, kritikama i neslaganjima koja postoje, ali prvenstveno trebamo govoriti o važnosti koju ima nastavni predmet Hrvatski jezik u obrazovnom sustavu, kao i nastava na hrvatskom jeziku. Važno je istaknuti dvije činjenice s kojima ćemo se svi usuglasiti. Prva, da je hrvatski jezik službeni jezik na kojemu se provodi nastava svih predmetnih kurikula u hrvatskom obrazovnom sustavu u vertikali, te su učenici od osnovne škole do gimnazija ili strukovnih škola tijekom školovanja bili „izloženi“ hrvatskom standardnom jeziku u čitanju, pisanju, usmenoj i pisanoj komunikaciji. Druga činjenica, koja proizlazi iz prve, Hrvatski jezik stoga je obavezan predmet polaganja na državnoj maturi, bez mogućnosti odabira više (A) ili osnovne (B) razine, što su generacije nekih ranijih godina mogle birati. U provedbi ispita iz Matematike i Engleskoga jezika kao obaveznih ispitnih predmeta, pristupnik može birati višu ili osnovnu razinu. Podsjetimo, prva generacija koja je pisala državnu maturu ovakvoga oblika, s određenim izmjenama kroz godine koje su slijedile, uvedena je za generaciju maturanata iz školske godine 2009/2010. Zamišljena je kao standardizirani oblik provjere znanja za sve učenike, isti zadaci, pod istim uvjetima (s intencijom ukidanja dodatne provjere znanja na prijemnim ispitima na fakultetima, što se uglavnom nije dogodilo).

Simptomi krize

Polemike u hrvatskom javnom prostoru, bez obzira jesu li bile upućene od strane prosvjetnih krugova nastavnika hrvatskoga jezika, sveučilišnih profesora ili javnih osoba, ukazuju na simptome krize s kojom se nose govornici hrvatskoga jezika, ali i sam hrvatski jezik. Potvrdu možemo tražiti u prosječnoj ocjeni prolaska na maturi iz Hrvatskoga jezika, a ona je 2,8. Materinski jezik učenici prolaze sa slabom trojkom. Usporedimo li rezultate ovogodišnjih maturanata iz Engleskoga jezika, na višoj razini, oni su bili znatno uspješniji u ispitu s prosječnom ocjenom 3,4. U općem duhovnom stanju našega vremena, uzimajući u obzir da djeca rano počinju učiti engleski jezik, koriste ga kroz igru i komunikaciju u neograničenom carstvu tehnoloških mogućnosti društvenih mreža i interneta, došli smo do činjenice koja izaziva nelagodno raspoloženje. Slabašna trojka iz hrvatskoga, gotovo četvorka iz engleskoga. Ili je ispit iz Engleskoga jezika bolje koncipiran?!

Ovo je podatak pred kojim ne bismo trebali ostati suzdržani. On ukazuje da treba mijenjati, kako pristup poučavanju u nastavi Hrvatskoga jezika, tako i propisani kurikul Hrvatskoga jezika koji je živ organizam i moguće ga je dorađivati. Također, treba propitati postupak ocjenjivača, nastavnika hrvatskoga jezika koje odabire i priprema za ocjenjivanje Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, kao i parametre skale kojoj podliježu ocijenjeni eseji. Pisane radove, eseje, nikada nećemo moći ocijeniti sa stopostotnom objektivnošću. Govorimo o približnoj objektivnosti u ocjenjivanju te da su eseji maturanata ocijenjeni nulom, a da pristupnici nisu predali prazan papir ili napisali esej nedovoljnoga broja riječi, ozbiljan indikator – što je vrednovano nulom!

I ne treba tražiti isključivog „krivca“ u površnom čitanju učenika, parcijalnim pripremama kroz različite vodiče za lektiru i brze pripreme na maturi, u populaciji mladih koji radije surfaju portalima nego listaju stranice knjiga; u nastavnicima koji nisu dobro pripremili učenike za pisanje eseja; ne treba optuživati sveučilišne profesore da nisu bili kadri spremiti svoje studente, buduće nastavnike da nauče učenike pisati esej! Eduard Hercigonja, Josip Silić, Stjepan Damjanović, Stjepan Babić, Vladimir Anić, Josip Vončina, Ante Stamać, Vladimir Biti, Dragutin Rosandić, i drugi vrijedni jezikoslovci, teoretičari, metodičari, nestori zagrebačkoga Filozofskog fakulteta bili su poticaj koji je oblikovao generacije budućih nastavnika, lektora, filologa, lingvista, istraživača. Naravno, nije jedina vidljiva funkcija nastavnika hrvatskog jezika u tezi mjerodavnih nositelja provedbe mature – da je nastavnik hrvatskoga jezika odgovoran za neuspjeh jer učenike nije naučio pisati esej, a to povlači i rezultat da pristupnik nije uspješno maturirao.

Brojne žalbe ovogodišnjih maturanata koji nisu prošli na ljetnom roku ukazuju na činjenicu da im je ispit bio od velike važnosti i da se nisu olako pomirili s činjenicom da nisu prošli. Sigurno da žalbe u većini nisu pisali učenici koji su predali prazan ispitni materijal eseja, kao i učenici koji nisu bili spremni napisati minimalnih 400 riječi. Ostali su „nedefinirani“ oni koji su imali potreban broj riječi, pisali su esej s obrazloženjem teze, no ocjenjivači su ih ocijenili nulom – što znači da nisu odgovorili na traženi zadatak.

Prošlost i budućnost jezika

Jednostavnije rečeno – moguće je učenika naučiti konceptualno napisati esej, no bogatstvo vokabulara, sintaktički i logički povezan tekst eseja nije moguće naučiti. Jezik se usvaja čitanjem, neposrednom komunikacijom i kroz igru, od sretnoga trenutka najranije dobi kada roditelji čitaju i razgovaraju s malom djecom, kasnije u igraonici i vrtiću, u školi, u igri i sportu, na treningu, u praćenju medija i slušanju dobro izgovorenoga hrvatskog jezika. Za tu vrijednost svi nose odgovornost – roditelji, javne osobe, profesionalci u medijima, naravno i odgojno-obrazovne institucije i njihovi djelatnici. Hrvatski jezik ne uči se i ne usvaja samo na nastavi Hrvatskoga jezika. Jednako tako usvaja se u vlastitome domu, na nastavi Matematike, Biologije, Povijesti, Filozofije itd. Sociolozima ostaje zanimljiv podatak za analizu – zašto većina hrvatskih obitelji na plaži ne čita knjigu, dok stranci rado čitaju knjige? Zašto u javnom prijevozu nećemo vidjeti čitatelje knjiga ili su rijetki, ali u metrou, vlaku ili javnom prijevozu naši europski sugrađani rado čitaju knjige?

Jezik (i pismo) u povijesti je civilizacije bio osnova ljudskoga postojanja. Nisu li grčka i latinska civilizacija Europe preuzele tradiciju grafijske kulture od drevne Mezopotamije i Egipta? Institucionalno jezik možemo sačuvati samo deklarativno. Nema toga zakona, katedre, instituta, akademije koji će ga bolje čuvati i prigrliti nego pisac (i kada piše izvan hrvatskoga standarda) i njegov čitatelj. Jezik se više ne nameće kao pitanje identiteta jer smo ga osvijestili. Nameće se pitanje kako ćemo vlastiti jezik očuvati i ostaviti onima koji će ga i dalje htjeti čitati i razumjeti. Raznoliki su i razgranati korijeni suvremenoga otuđenja od vlastitoga jezika, ma koliko to zvučalo pretjerano, bogohulno i apokaliptično! Ili kako je mudro zaključio Lukrecije Kar – iz ničega ne nastaje nešto!